Crkva sa samostanom sv. Antuna u Puli nezaobilazni je spomenik grada Pule. Crkva djeluje tako monumentalno da je neupućeni posjetitelj drži katedralom, premda je sagrađena tek u prošlom stoljeću.

Dana 30. X. 1931. lokalne novine «Corriere istriano» javljale su: «Ostvaruje se žarka želja tolikih građana Pule, svečani otvor novog hrama sv. Antuna, podignutom u kratkom periodu od dvije godine zahvaljujući žaru građana Pule. Ova nova crkva, uistinu umjetnička, ostat će spomenik vjere našega vremena te duboke i trajne pobožnosti pulskog puka prema slavnom sv. Antunu». Bio je to izvrsni doprinos proslavi 700. obljetnice smrti sv. Antuna Padovanskog, koja se te godine slavila. Spomenimo da je suzaštitnica crkve sv. Terezija od Malog Isusa.

Kamen temeljac nove crkve blagoslovljen je 4. X. 1929. na blagdan sv. Franje, a svečani blagoslov završenog zdanja obavio je na Sve svete 1. XI. 1931. P. Tito Castagna, provincijal venecijanske Franjevačke provincije sv. Franje. On je ujedno bio i pokretač ove izgradnje novog samostana sv. Antuna i prvi franjevac koji se 1920. nastanio u Puli nakon ukinuća franjevačkih samostana u Puli i na otoku Verudi 1806. od strane Napoleonove vlasti. Ispočetka su fratri planirali izgraditi samostan pored crkve Gospe od Milosti u Šijani koju im je ustupila Porečko-pulska biskupija, ali su uskoro uvidjeli da je Šijana malo udaljena od grada koji je brojio 60 tisuća stanovnika, a imao samo jednu župu. Fratri su najprije 1925. ustanovili dječje sirotište u nekadašnjoj gradskoj bolnici (to je stara zgrada desno od crkve) te improvizirali kapelu sv. Antuna Padovanskoga na mjestu današnje crkve, a 1929. započeli gradnju crkve.

Nacrt za izgradnju crkve i samostana izradio je gratis tadašnji gradski arhitekt ing. Guido Brass. Voditelj gradilišta bio je ing. Antonio Zima, a zidarski i klesarski majstor Sebastiano Bianchini sa svojim vrijednim radnicima. Pošto je crkva otvorena za bogoslužje, nastavio se graditi zvonik visok 45 m, koji je završen pred blagdan sv. Antuna 1932. U prvotnoj zamisli zvonik je trebao biti puno niži, ali su franjevci inzistirali da se vidi iz svih djelova grada. Crkva je izgrađena «u čistoj, skladnoj i strogoj jednostavnosti romanike, u solidnoj strukturi da može odoljeti stoljećima», od čvrstog kamena iz pulske okolice. Nažalost, i ovo sveto zdanje imalo je svoju žrtvu, radnika Justa Zidarića, koji je 20. V. 1931. pao sa skele i poginuo. O tome svjedoči i kameni natpis s južne strane crkve. Kad je 9. VI. 1932. blagoslovljen i na vrh zvonika postavljen kameni kip sv. Antuna s Djetetom Isusom u ruci (175 cm) na tu se svečanost skupilo oko 20.000 Puljana. Dosta mali samostan završen je 1934. god. Crkva se i dalje dotjerivala te je 1936. dobila mramorni pločnik, 1939. je izgrađena apsida, 1941. oltar Bezgrešne Djevice Marije, a 1943. pločnik i ogradica prezbiterija (danas pored kipa sv. Antuna). Nacrt za mramorni pločnik prezbiterija dao je danas blaženi fra Claudio Granzotto.

            

U velikom gradu nedostajalo je pastoralnog prostora pa je porečko-pulski biskup mons. Trifun Pederzoli 4. VI. 1939. potpisao dekret o osnutku nove župe sv. Antuna i predao je franjevcima. Župa počinje radom u 1. svibnja 1940. Tako su se franjevci intezivno uključili u pastoralnu djelatnost grada. Političkim promjenama Istra i Pula 1947. pripala je Hrvatskoj u Jugoslaviji, te je uprava franjevačkog reda iz Rima crkvu, župu i samostan sv. Antuna u Puli, kao i samostane u Pazinu i Rovinju predala franjevcima Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. To je bilo sasvim prirodno kad se zna da je ista provincija i ranije u Istri imala svoje samostane.

I hrvatski franjevci nastavljaju obogaćivati crkvu sv. Antuna. Tako su krajem 1961. nabavljene klasične orgulje (Franc Jenko – Ljubljana), 1981. napravljen veliki mozaik u apsidi (Josip Botteri). Budući da je 1995. izgrađen novi samostan s južne strane crkve, 2000. god. stari je temeljito preuređen za pastoralni centar. Tom je prilikom popločano dvorište u sredinu kojega je postavljen kip sv. Antuna s dječakom Isusom (Lojzika Ulman). Pošto je 2002. preuređen prezbiterij po uputama II. vatikanskog koncila, crkvu je 9. XI. 2002. konačno i posvetio mons. Ivan Milovan, biskup porečko – pulski. God 2003. izrađene su nove klupe u crkvi, a 2004. postavljeni novi prozori-vitraji i velika rozeta (Skira – Pula) na pročelju crkve. God. 1982. bila su elektrificirana tri zvona, a 2005. izmjenjena sva armatura i postavljena nova električna postrojenja za svih pet zvona sa otkucavanjem satova i melodija. Konačno je 2006. dotjerana crkvena rasvjeta, ugrađeno moderno električno grijanje i sva crkva prebojana. Svi spomenuti radovi izvedeni su doprinosima vjernika.