Oko jedan kilometar od pulske zaobilaznice u pravcu Labina, na području župe sv. Antuna, nalazi se poznato svetište Gospe od Milosti. Prvi dokumentirani tragovi crkve na ovom mjestu sežu u 8. st. a po tradiciji mnogo su stariji. Na tom je mjestu polovinom 15. st. sagrađena crkva Majke Božje koja je bila vrlo trošna polovinom 19. st.

Kad je 1849. u njoj čudom ozdravila gđa Maria Magno r. Bigolo, pulski su vjernici odlučili tu sagraditi novu crkvu Gospe od Milosti. To je realizirano 1886. i to je crkva koju danas vidimo. U nju je iz stare crkve prenesen čudotvorni lik Gospe koja doji Malog Isusa, drveni pozlaćeni reljef iz 15. st. Crkvu je posluživao svećenik iz Pule. Nakon II. svjetskog rata Istra je došla pod Italiju, pa su se talijanski fratri stali zanimati za dolazak u Pulu. To je realiziranon 1920. kad im je povjereno svetište Gospe od Milosti u Šijani. Iza crkve kupili su kuću koju su adaptirali za mali samostan. Fratri su tu živjeli do 1970. a od tada crkvu poslužuju iz samostana sv. Antuna. Za crkvu su se od 1956. brinule časne sestre Kćeri Milosrđa, koje su tu boravile do 2001. pomažući usto u katehizaciji, vodeći crkveno pjevanje i odgajajući malu djecu u vrtiću.

Svetiše u Šijani bilo je nekad obljubljenije i u nj se organizirano hodočastilo iz raznih župa pulštine. Nakon Drugog svjetskog rata, kad je Pula promijenila strukturu stanovništva, dosta je opala posjećenost svetišta. No i danas pulski vjernici masovno pohrle Gospi od Milosti nekoliko puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Veliku Gospu (15.VIII.) i na Malu Gospu (8. IX), kad se održava i procesija oko svetišta. Inače u samostanu se i dalje održava vjeronauk za djecu, a u crkvi se tri puta tjedno slavi sv. misa, koja je nedjeljom lijepo posjećena i na kojoj pjeva zbor svetišta.